Postoje rijeke koje nama, ribolovnim zanesenjacima, nikada ne daju mira, rijeke koje i budni vječito sanjamo i na čijim obalama bi voljeli da pronađemo svoj vječiti mir… Bistru i hladnu rijeku Ljuču, koja nastaje od rijeka Vruje i Grnčara i koju nakon samo 16 km gutaju talasi Plavskog jezera, mnogi smatraju jednom od najljepših rijeka ne samo u Crnoj Gori, već cijelom Balkanu. Kao najjužnija destinacija u Evropi u kojoj obitava lipljen, rijeka Ljuča se potrudila da ova riba u njoj zauzme svoje počasno mjesto koje je nagrađeno nestvarnim okolnim prirodnim ambijentom i obiljem hrane, ali na žalost ne i ljudskom savješću koja često izostane kod onih ne tako malobrojnih, koji na ribolov gledaju kao biznis ili kroz takmičenje u količini ukradene ribe. Modre dubine Ljuče, uvijek su bile sklonište za gabaritne primjerke lipljena i pastrmki i bezbroj je do sada ispričano priča i legendi, a mi ćemo ispričati jednu koja se dogodila prošlog vikenda.
Berancu Bojanu Pešiću, reprezentativcu Crne Gore u mušičarenju, siguran sam da će poslije posljednjeg iskustva sa Božanstvenom rijekom Ljučom, ona postati vječita opsesija i ispunjenje ribarskih snova.
Naime, pripremajući se za predstojeći nastavak državnog prvenstva u flaj fišingu, zajedno sa dobrim prijateljem i klupskim kolegom „po štapu i kanapu”, Boškom Vulevićem, rješili su da obiđu takmičarski dio ove rijeke, a sve u cilju što bolje pripreme za Mušičarsku Ligu koje će se uskoro odigrati na ovoj vodi. Za ribolov je odabran teren kod čuvenog mosta, blizu mjesta Martinovići, na dvomeđi Gusinja i Plava.
Sa mosta „bacajući oko”, već na prvi pogled bivaju vidno uočena dva ogromna lipljena „perjanika“, koji su se nenaviknuti na nezvane goste prkosno šepurili, šireći svoja ogromna peraja i gospodarili svojim vodenim carstvom. Brza priprema i uigranost, ali i nagomilano iskustvo sa velikog broja takmičenja kod nas i u svijetu učinili su da štapovi i mamci budu spremni za samo par minuta (ovoga puta dobitna kombinacija je bila vještačka kreacija nimfe „zečije uvo”, na udici vel.18 i najlon debljine od samo 0.10 mm) gotovo iz prvog zabačaja lipljen je silovito krenuo i zgrabio ponuđenu mušicu, a zatim je nastalo opšte „ludilo” na vodi, a Bojanovom srcu i duši neviđena količina adrenalina, koje se poslije mnogo peripetija i prelazaka sa jedne na drugu stranu obale rijeke srećno završilo za našeg junaka priče. Međutim, kada su pravi sportski ribolovci u pitanju srećan kraj se uvijek podrazumijeva i za protivnika sa druge strane štapa, kojem je metar uz prisustvo nekoliko svjedoka, izmjerio tačno 57 cm dužine i svrstao u najveće primjerke ove ribe ulovljene na sportski način u širem regionu Balkana ove godine. Bila je to riba o kojoj „sanjaju” svi ribolovci lipljenaši... ogromna i zdrava … u bistroj, malo je reći hladnoj Ljuči, otplivala je puštena nedugo kasnije, nošena plavetnilom talasa rijeke, poslije načinjenih nekoliko snimaka i „selfija“ pobjednika za uspomenu i ličnu arhivu, da možda ponovo napuni srce nekom novom ribolovcu i bude tema i inspiracija za neku novu ribarsku priču. Duboko poštovanje i veliki respekt za oba viteška protivnika.
Naravno, ne sumnjamo da Bojanovo srce, još uvijek pumpa ogromnu količinu emocija vezanih za ovu ribarsku priču, a tako će biti do novog ispunjena snova, jer oni nikada ne prestaju i nemaju svoju mjeru, dužinu i svoj kraj.
S.B.Murino